kaiserus
20.09.2007., četvrtak
Mladi um strikes back
|
Ovaj dnevnik osvrta je totalno nepopularan. Ipak ima stanovit broj obožavatelja, a svih znam po imenu i prezimenu. Ali to nikad nije bio problem. Problem je nezahvalna publika koja ne želi ništa što nije mainstream (nemogu vjerovati da koristim tu riječ). Dakako nužno je uočiti činjenicu između publike i obožavatelja. Bit svega je da obožavatelje (nije baš prigodan izraz, ali meni paše pa zašto ga nebi pretjerano koristio) ne vrijeđam, seciram, maltretiream... Uglavnom, shvatili ste metaforu. Dok mi publika daje dosta inspiracije da napišem nešto svaka 3 mjeseca. Koji su to ljudi? Gdje je ta publika? Ali kako vam nije jasno, pa to ste vi draga gospođo koja šeta psa u 8 ujutro i pritom ga obuče da jadniku ne bude hladno. Gospođo draga da bi psu bila potrebna odjeća priroda bi se pobrinula za to. Bio bi kožnat imao crne pjegice i tek dovoljno dlačica da se primjete kad ga uzmere u ruke. Ukratko izgledao bi poput vaših nogu. Ajme pa gdje je nestao ostatak publike? Ma tu su samo ih ne vidite dobro. Treba gledati pažljivije. Pogledajte onu bakicu što sjedi na sredini busa i počinje urlati na vas kad uđete na stražnja vrata, ali tu nije kraj žena misli da vam može narediti da odete pokazati kartu šoferu. Svaki normalan netom probuđen adolescent je ignorira usput se odupirući porivu da je pošalje u rodno mjesto (ne ne mislim na stanoviti gradski kvart na čijoj stanici baba čeka bus). Jebemu pa šta baba ima od toga? Besplatnu kartu? Koliko vidim budući mrtvacil ili fosili wannabe već imaju besplatan prijevoz. Samo trebaju dokazati da su rođeni u doba jure ili krede. Publika su i geekovi koji vam prijete kad se konačno odlučite odigrati koju videoiru online. Uđete s ciljem da se zabavite, a onda naletite na lika zvanog JediKingFucker (najčešće riječ o osobi sa nikakvim socijalnim vještinama, a da ne spominjemo znanje o suprotnom spolu) koji vam neda mira zato jer on u igri može biti u ulozi nasilnika poput onih koji su ga maltretirali dok je još izlazio van (što podrazumjeva odlazak u školu). Ali on je bolji od njih on ima mač i čarobnu kacigu. Nakon što se dotičnog zamoli da vas ostavi na miru sljedi niz odgovora u obliku poruka koje izgledaju kao da je netko lupao glavom pošiljatelja od tipkovnicu. Ownzi, pawnzi, ofmgh-ovi i sava ostala sranja. Činjenica je da sa geekovima treba biti ok jer postoji velika mogućnost da će vam jednog dane netko takav biti šef. Ali činjenica je i da ostalih 85% geekova ostane nitko i ništa u stvarnom svjetu i legenda na serveru. Ali on sad ima 34 godine i živi u maminom podrumu, a jedini koji mu se dive su djeca sa prijespomenutog servera. Toliko su jadni da nije ni potrebno prijetiti im u bilo kojem smislu ionako postoji ogromnašansa da će se ubiti do 40. A sad su im još i normalni ljudi počeli okupirati mjesta na cyberspaceu. Svi ti blogeri, facebookovi i ostala bagra. Sram nas može biti! Enivej, draga publiko još jednom vas pozdravljam i poručujem vam da i dalje živite sretno i veselo. Ostanite mi isti i bit će sve super. Ispričavam se onima koje nisam uspio popljuvati, ali drugi put hoću sigurno. Ionako nitko od vas neće ovo pročitati. Žena sa psom mora trpiti krizu srednjih godina, baba se boji PC-a jer je svećenik na misi rekao da krede dušu, a geek neće ovo vidjeti jer se nigdje ne spominje njegova najdraža igrica ili besplatna pornjava. Pozdrav. |
02.07.2007., ponedjeljak
Budući grobovi
|
Pozadina je uvijek ista, lica su uvijek ista. U potpunosti. Tema variraju iz sata u sat, ali svi zaključci su nekako slični. Osjećam da smo ovaj put ponovo nešto propustili. Izgleda da nam stvarno nema tko objasniti da na svijetu postoji još nešto osim kamena i pogldea na nočno more. Ali najvjerojatnije i ne slušamo. Nitko i ne želi čuti nešto, jer svi smatraju da su u pravu i ne žele uzdrmati svoje male unutarnje svijetove. Šaroliko je naše društvo. Ima nas stvarno svakakvih. Od vanbračnog djeteta koji ne sluša ni jednog od roditelja, već se pokušava izboriti za svoju stvar dok pri tome nema ni najmanju viziju kako bi ta "stvar" trebala izgledadti. Tu je i tihi cinik. Čovijek koji ne govori puno sve dok ne popije puno. A kad krene govoriti u ustima mu ostane kiseo okus kao i svima ostalima. Nitko nezna na koji način se on nosi s tim. Do njega sjedi djete u tjelu 19 godišnjaka. ovisnik o internetu čovijek koji se za razliku od drugih ne zamara ovim svijetom, već je pronašao jedan novi, daleko lakši za život. Stvarni svijet ga plaši jer mu je nakon par godina postao stran, te se počinje gubiti u njemu. Tu je još i smotani lik koji je lomio više kostiju nego što je imao rođendana. Svi ga drže smotanim i blesavim te mu nabijaju na nos njegov višak klograma. Ali za razliku od svih ovaj lik ima volju za radom i svoje nedostatke pokušava nadoknaditi kvantitetom odrađenog posla ma koliko on jednostavan i banalan bio. Tu je i vođa te čudne svite. Nekad obećavajući lik danas alkoholičar koji se bori sa samim sobom i nadase da će ga kraj snaći prije nego što potpuno propadne. Često mora misliti za većinu ostalih, što ga dovodi do ruba živčanog sloma. Kralj čiji vrat pica pod vlastitom krunom. Imao je ideje i vizije, ali nikad nije ni pomislio da će to ovako završiti. Nikad nije očekivao da će svi ovako zaglibiti. Ostao je do kraja jer nije htio napustiti prijatelje, ponesen ludim nadanjima da će ostali moći razumjeti njegove namjere. Jer svi skupa su željeli biti neka vrsta junaka. I postali su to. Postali su antijunaci, samo što su zamjenili ruski željeznički kolodvor za drugu lokaciju. Izgleda da nam stvarno nema druge. |
13.06.2007., srijeda
New entry, tema, kao i uvijek, nepostojeća
|
Uskoro će ljeto. To bi trebalo unjeti malo veselja u ovaj život. Malo veselja i puno alkohola i ugodno žensko društvo. Ali,...stanite ima ljeka i za raj, antibiotika protiv sreće. Krenimo redom. Jedna od prvih stvari koje mi padaju na pamet jest ta da će alkohol izgurati sve ostalo u drugi plan. Druga (i ona vjerojatnija) jest ta da će ljeto proći na isti način na koji već prolazi godinama u malim mediteranskim gradovima. Ostatak ekipe će onda, konačno, nako četri godine izvući kakav-takav zaključak koji će otprilike ići ovako "Plaže pune zgodnih cura kao jedinih oblika života koje uživaju sam na suncu postoje samo u teen komedijama". Ali ipak ima nade, jer mi nismo zatvorili Pandorinu kutiju čim smo ugledali sva zla koja vrebaju na našu mladost (jednostavno smo zaključili da nas boli kurac i za kutiju i za jebene nevolje koje sakriva, usput i nisu nešto impresifno, flegma jel'te?) tako da je nada ipak stigla izaći van i zasvijetliti nam na putu. Svijetlo sreće i zadovoljsta čiji je izvor kičasti neonski znak obližnje diskoteke. U izbor ulaze i svi kafići koji djeluju pristojno (čitaj: ne sastoji se od jukeboxa iz kojeg trešte cajke i polupijanog konobara koji te zove "zemljo"). Ali ipak se o svemu mora raspraviti. Poriv koji nas tjera da nađemo iglu u plastu sjena je ogroman. Tako da će se uvijek naći neki kojemu smeta muzika, bude i onih koji se brinu da će ih unutra vidjeti prijateljica od cure, neki pišu poruke curama u kojima naveliko kukaju kako o tome kako im je teško bez zagrljaja dotične (to mi uvijek olakša savijet, kad znam da je mirna doma i 100 km dalje od mene) što smiri njihovu bolju polovicu na određeno vrijeme. Uglavnom svatko nađe nešto. Tu na scenu stupa diplomatski pristup situaciji, te se konzumira alkohol u velikim količinama nakon kojega se svima jebe živo za svijet i širu okolinu. Vrata se otvaraju i ulazi se unutra... Nastavak slijedi nako pomnijeg proučavanja situacije na terenu. |
06.02.2007., utorak
Povodom prigode...opet ništa
|
Povodom skorašnjeg praznika za mase poznatog pd imenom Valentinovo odlučio sam počastiti samog sebe, a nažalost i vas ostale, prigodnom pričom. Sad se od mene očekuje da razvučem na pol stranice priču o tome kako je sve to sranje i čista propaganda, potom bih se trebao dotaknuti teme "prave ljubavi" i pokušati naći "the odgovor" koji bi zasljepio sve čitatelje (kojih ima koliko i debele dijece u Keniji) i otvorio oči masama. a mogao bih pokušati napisati kako je sve to stvar izbora i zauzeti neutralni stav. To bi opet privuklo par istomišljenika. Ali... probat ću ponudit nešto drukčije, nešto sviježe. Opet,...kako napisati nešto oriđiđi na jednu od najispranih tema u povijesti čoviječanstva (sigurno je druga najispranija tema nakon one o smislu života, koja se u biti preklapa sa temom o ljubavi..."ljubav je smisao...", jel'te?). Tako sam odlučio da bi najorginalnija stvar bila ne ponuditi ništa po ovom pitanju. Ne samo ništa konkretno, već ništa. Ali zato vam mogu pričati o nečemu drugom, nečemu novom. Pada mi napamet da spomenem kolika je potrošnja vode kad prosječna studentica odluči sebi priuštiti opuštajuće kupanje. Ali ukoliko se radi o malo zgodnijoj curi (koju ćete svi zamiliti ako se doaknem teme, muška bagro) na kraju vam neće biti bitno kolika je to potrošnja. ...stvarno pišem samo da bih popunio malo praznine na blogu...jebemti spisateljsku krizu... Svaka priča koju vrijedi ispričati je već ispričana, ama baš svaka. Osim onih "osobnih/srceparajućih/prosvijetljujućih privatnih priča", ali one se koriste za snimanje filmova B produkcije. |
11.01.2007., četvrtak
Pesimizam proročanstva
|
Sretna Nova...evo nekoliko stvari koje bi se mogle desiti u ovoj godini: Automobilska nesreća...možda i ne budete žrtva već heroj dana. Ali završit ćete najvjerojatnije na hitnoj. Tsunami...konačno bi cijeli svijet primjetio da ste nekad i postojali Rat...možda i profitirate od njega. Najvjerojatnije i hoćete ako ste pravi balkanac. Happy end...tu zamislite što god vas je volja, ali kraj je ipak samo kraj. Poslje njega nema ničeg, kako god okreneš. Zato se i zove kraj. |
20.11.2006., ponedjeljak
Crtica iz života
|
Jako kratka. Ali kao takva od nje se zahtijeva da bude oštra, istinita, oduševljavajuća, inspirativna i da pogađa u pravo mijesto. Dakle,..."depresija uzrokovana alkoholom je najgora depresija jer tad stvarno sve izgleda crno". Ne valja mi ova. Ajmo probat nešto novo..." ljubav ne postoji, sve se svodi na seks, aljubavne patnje su čisti hormonski poremećaj". Ovo zvuči čak i glupo. Onda ću dati zaključak. Kratke crtice kakve ih ja zamišljam ne postoje. Haiku ne stoji. Sve su to grafiti koje je netko jednom napisao da se prisjeti perioda svog života. To što se nađe par ljudi koji će se poistovjetiti i/ili krivo intrepretirati te riječi nije autorov problem. To je samo materijal kojeg će netko drugi ugraditi u svoj život i onda opet, jednog dana napisati neku glupost na zidu, papiru, naljepiti na auto ili što već... Evo vam jedne: Žene su zakon !!! ...na stotine načina ovo bi se tumačiti moglo... da, da... još puno toga moraš naučiti mladi moj učeniče |
31.10.2006., utorak
Filmski trenutci
|
Postoje oni trenutci u životu kad se čini dase sve odvija po nekom klišeju od filmskog scenarija. To bi bili ti famozni "filmski trenutci". Imate razne situacije i za svaki primjer naći ćete, ili se sjetiti nekog filma. Svi sanjaju o nekim romantičnim scenama, o slavi, o junaštvu i inim stvarima koje nam holywood servira svaki dan. Gdje je poanta ove priče? E pa mogao bi i nešto o tome napisati. Moj prijatelj je želio jedan takav filmski tenutak. Jedan od onih koji završe sa "happy end"-om. Nije tražio puno. Čovijek je htio sreću u ljubavi nakon dugo vremena. Naravno nakon natezanja i dokazivanja ljubavi rasplet priče je bio očit...ništa od sretnog završetka. To ga je jako pogodilo. Stoga je odlučio otići van samnom da se malo ispuca i da zaboravi na sva ta sranja. I tu smo obojica dobili našu filmsku scenu. I to kakvu. Sjedimo na kamenom zidu ispred diska, okolo nigdje žive duše. Prisiljen sam slušati riječ "ljubav" po 10 puta u minuti. Nema ni naznake da će ga sve to proći u bližoj budućnosti. Nemogu mu dati nikakav savijet. Jedino što imam za reći jest da nitko ne može upravljati tuđom voljom. To povlači onu tvrdnju "Ako je voliš nećeš činiti ništa zbog čega ćeti biti poslje žao". Tako da slijedi samo pogoršavanje situacije. Sad imamo i gustu maglu, kutiju cigara i dvije plastične boce pune piva. U daljini se čuje samo lajanje pasa. Sjedimo u tišini. Pijemo i pušimo. Nijedan se niti ne trudi ući u srž situacije. Najlakše je okrenuti leđa problemu. Od svih tih silnih "filmskih trenutaka" ,koji se i ne dešavaju baš često, nas je zapao jedan od onih koji su izašli iz art filmova koje ne gleda nitko iz puka. I tako taj trenutak ostaje nezamijećen. |
24.08.2006., četvrtak
Kazna...(jer zločin ne postoji)
|
Ja samo putujem. Krećem se cestom koja ide kroz šumu. Možda su u šumi. Možda me čekaju tamo da odem skupa s njima u neko bolje sutra. Ali u šumi me čeka samo jedan kameni oltar. Izgleda da treba prinjeti žrtvu. Bolje sutra ovdje ne dolazi kao u bajkama. Bolje sutra traži krv. Oko oltara su razbacani ostatci raznih ljubavi, ambicija, snova, čežnja... Sve to nabacano na hrpu da tamo i istrune zaboravljeno od svih. Ali nema veze Vrijeme će presuditi toj gomili isto kao i onima koji su je stvorili. Ali kazna nikad neće biti ona prvava jer kad vrijeme presudi kazna je najčešće smrt, a potom i zaborav. Jedina kazna za one koji su prinjeli ovdje žrtvu bi bila ta da vide sve ono što su propustili ostavivši svoje strasti iza sebe. Ali to nije moguće, jer vrijeme sudi na svoj način dok sudbina ima svoje kriterije. Na kraju jedino što ostaje jest o da se zaustavimo i nakratko zapitamo što bi bilo da smo odabrali drukčije. Ali nema veze, nije važno...nikad nije ni bilo. Jedino bitno je egzisrencija u ovom svijetu. Prokleta koliko i svi njegovi poroci zajedno. Jedino bitno je osaviti trag, bilo kakav. Jer smrt ne prašta, a poslje nema ničega. samo nada da postoji neki način da se nastavi dalje. Bilo kakav, bilo gdje...i pakao je jedna od opcija |
20.08.2006., nedjelja
Besmislenost
|
Jedan mali grobar bio je sretak kao i svaku noć. Sretan jer radi posao koji voli. Sretan jer cjelu noč zakopava komadiće vedrine, nade, pjesme i veselja. Nakon dobro obavljenog posla zapalit će cigaretu i zavalt se u travu kraj onog neoznačenog groba kojeg nitko nikad nije došao obići. Kako su godine prolazile on se sprijateljio s tim grobom. Sad svaku noć provodi u razgovoru sa hladnim kamenom. Kamen je zahvalan govornik. Sluša ga i ne prigovara mu iako ostavlja dojam da je hladan prema malom grobaru i njegovim pričama. Poremećenost ovog svijeta ne dodiruje ovo mijesto. Sve što ovdje dođe iz svijeta ovdje i ostaje. Ostaje pokopano i sluša priče malog grobara. Večeras je mali grobar posebno sretan. Kako je godinama bio dobar radnik Smrt mu je odlučila dati povišicu, te je rekla da će doći posjetit ga. Grobar se ne boji toga, on zna da ga šefica želi samo vidjeti i uvjeriti se da radi dobar posao. Ustaje iz trave i odlazi dočekati svoju šeficu. Ali... Umjesto poznatog koščanog lica dočekuje ga mladić zaogrnut u crno koji nebi smio biti ovdje. Grobar izgleda prestrašeno, jer ovo je bio zadnji posjetielj kojemu se grobar nadao. Strah mu se uvukao u kosti. Ovaj će upropastiti sve što je mali grobar radio. Sve će raskopati, naravno ne on osobno. Natjerat će malog grobara da obavi njegov posao. "Došao sam vidjeti ako je nešto još živo", reče posjetitelj, "znaš što ti je činiti , uzmi tu lopatu u ruke". "Ti nisi gazdarica", mali grobar se pokušavao izvući, "tebi se ne moram pokoravati". Nije mu htio dati ono po što je došao. On je uostalom bio sasvim druga vrsta smrti. "Kopaj..." U glasu mu se nazirala nestrpljivost. "Kopaj nešto je sigurno ostalo ovdje, osjećam to", grobaru nije ostalo ništa drugo nego da počne kopati. "Za večeras će biti dovoljan samo jedan, ovaj ovdje". Mali grobar je kopao. Kad je došao do lijesa izašao je iz rupe i sklonio se s puta. Crna prilika se nagnula nad grobom i potezom kose otkinula poklopac sa lijesa. Unutra se nalazila kugla koja je svijetlila bjelim svijetlom. "Tako dakle,...nada.", prilika dohvati kuglu i razbi je od prvi kamen. Komadići kristala se razletiše posvuda. Potom se ugasiše, pocrniše i nestanu u prahu. "Ja sad idem. Sutra ću doći po Sreću", mali grobar je izgledao poraženo. Odjednom se prilika zaustavi i stavi grobaru nešo u ruku. "ovaj komad je još dobar, sad je tvoj", tad se prilika okrenu i ode. Grobar osta sa komadićem nade u ruci. Ostade zatvorenih očiju sanjajući kako će jednog dana otići odavde. Kasnije se pitao zašto mu je Smrt Duha dao još jednu priliku. |
13.08.2006., nedjelja
Ponoć na plaži dobra i zla
|
Definicija depresije: "depresija je nešto što te tjera da piješ i pritom razmišljaš o nečemu boljem". Depresija je dosada. I to je loše. Kako znati da je nešto loše, a da ti pri tom nikad nije bilo dobro? Naišao sam na tvrdnju da je riječ o insinktu i da je to nešto kao potreba za parenjem. Nakon što se izvor informacija onesvjestio od alkohola zaključio sam da sam "dobro" vidio negdje na televiziji. Zaključio sam da želim život kakav vode likovi sa televizije. Oduvjek sam htio živjeti kao što žive braća Trotter. Serem. Da to želim od sebe nastavio bi dalje ovako, družio bi se sa bocom i ljudima koji neznaju za bolje, povraćao bi i kasnije se grčio i gušio zbog lošeg vina i trovanja alkoholom. Ali ja želim živjeti u američkoj serji. Želim biti lijep i mlad, imati posao i ured sa zgodnom tajnicom koja mi se nabacuje. ... Umjesto toga ja živim u ex-Yu Filmu... |
26.07.2006., srijeda
Likovi u mraku
|
Likovi u mraku hodaju sami. Likovi u mraku znaju što hoće, ali ne mogu naći svoj put. To ih čini frustriranima i ljutima. Po prirodi su likovi u mraku kukavice. Mrak im samo služi da sakriju sebe i svoje nedostatke. Oni svaki trenutak svog života žive u strahu od činjenice da se u mraku može naći netko opasan po njihov svijet. Ljudi im ne prilaze, jer se i oni boje onoga što ne vide i ne razumiju. Ali nemojte mješati likove u mraku sa dušama u tami. Tama je nešto što nije bio njihov izbor, tamo ih je potjeralo društvo. Natrag ne temu. Nemojte se bojati likova u mraku. Oni su tamo samo zato jer su se bojali suočiti sami sa sobom. Čudne su to osobe, a ima ih svuda. Bili oni bogati, povučeni, čudni... svejedno su posvuda. I svi su slabići. |
16.07.2006., nedjelja
I idemo dalje...
Nastavljamo sa novim pričama. Samo zbog svih vas koji ovo čitate. Ali malo je gadno kad poznaš svu svoju publiku po imenu i prezimenu. Ali ostanite mi vjerni. Bilo kakav oblik pozornosti mi godi. sam i željan pažnje budite mi pozravljeni.  ...ovako izgleda kao da netko čita ovaj blog . |
14.07.2006., petak
Nestabilnost
Nestabilnost se da postići na mnoge načine. Jedan od njih je onaj način. Znate onaj kad skužite da ste se gadno zajebali, ali već je kasno. Tako da je kasno sad lupati glavom u zid  . Probao sam lječit takve brige, kao i uvijek, alkoholom  . Ne, to ne pomaže. Što je gore jutro poslje mamurluk vam podigne nivo depresije  , tako da se situacija čini bezizlaznom. Ostaje vam samo jedno riješenje. Trgnite se i vratite stvari na mjesto  . Ili se pokrite po glavi i pokušajte, barem mislima, pobjeći na neko bolje mjesto. To vam neće pomoći u daljnjoj budućnosti.  je jedna od solucija, ukoliko si zamjerate nešto. Samoubojstvo je dobar oblik samokritike. I zadnji kukavički čin.  umrite ako baš morate. |
13.07.2006., četvrtak
Proročki snovi
|
Sanjao sam. Sanjao sam da sam pronašao mrtvu ženu u hladnjaku. Bio sam gladan, tee sam joj otkinuo glavu i pojeo je. Imala je okus po svinjetini. |
Smrt kao alternativa
|
Naravno ne doslovna, već oblik smrti koji se manifestira utapanjem u masi društva, te sivilu prosječnosti. Govorim o tome da me bode u oči ova činjenica: - Nakon što pokušam napraviti nešto što bi me izbacilo iz kolotečine okolina me dočeka na nož, jer sam napravio nešto skandalozno rekavši im da pjesme domaće estrade i nisu nešto. Govore mi da ne sererm. Ne predajem se, pa im stoga objašnjavam (i dokazujem) da je riječ o najobičnim plagijatorima. Ne čuju me. Ne dopirem do njih. I dalje ispred mene stoji skupina pijanih adolescenata koji se zagrljeni deru iz petnih žila i to nazivaju pjevanjem. Odlazim uz komentare i dobacivanja na razini dvanaestogodišnjaka. Tad su takvi ispadi i meni bili smješni. Nekima je to vrhunac humora i dan danas. Na kraju jedina logična opcija bi bila okretanje leđa takvim ljudima i načinu života koji sam poznavao 19 godina. Valjda će se nešto promjeniti kad se vratim. Ili će se svi i dalje daviti sa osmjehom na licu? |
25.06.2006., nedjelja
Proždiranje samog sebe
|
Imam jedan klišej. Naš zamišljeni junak, svakodnevni korisnik neta izađe iz kuće na dnevno svijetlo, počne se smijati i stvarati nova poznanstva u stvarnom svijetu. Uskoro se počinje baviti i rekreativnim oblikom sporta. Napušta lokanje i na poslu ga počinju cijeniti. Konačno postaje svijestan svojih godina i nađe si neku curu koju na kraju i ženi. Sretan je u početku. Nakon drugog djeteta pada u sivilo prosječnosti, koje ga kao i svakog drugog prosječnog čovijeka proguta. A što se za to vrijeme događa samnom? Jer gorespomenuti uopće nije bitan. Služi samo kao loš uvod. Pričat ću (opet) o meni. Ja pokušavam pobijeć od toga, ali teško je. Društvo malog gradića te odbija razumijet. Rijetki su pojedinci koji slušaju. Za ostale si čudak ako kažeš da ti je dosta opijanja u isključivo muškom društvu i da želiš otići na neko mijesto gdje možeš pričati u miru. Možeš i nagovoriti neke da pođu s tobom, ali...nije to ono pravo. Mjerilo statusa mladih muškaraca kod nas je količina alkohola koji mogu popiti, te učestalost takvih rituala. Okolina me stišće. Na pragu sam da postanem alkoholičarem, a fakultet mi se čini sve daljim s obzirom na zadnje događaje u mom životu. Jebiga, otkrio sam da sam samodestruktivan (ako je ovo uopće riječ). Dosta mi je ljudi zaluđenih nogometom, pivom i kupnjom auta koji usput imaju povremene ispade "domoljublja" u pijanom stanju koje konkurira nacizmu. Ako ne uspijem pobjeći i pustiti ih da žive živote "zamišljenog junaka". Za sve to vrijeme mene nitko nije vidio godinama. Proglašavaju me mrtvim. Ustvari sam član jedne umijetničke kolonije na nekom otoku. Crtam i hvalim se kako mi je super. Ustvari mi je dozlaboga dosadno. Shvaćam da se nikad neću moći skrasiti i bježim sa svom lovom koju sam supio ukrasti iz fonda navedene slikarske kolonije. Policija me traži, ali meni ni traga. Imam savršen alibi. Ja sam mrtav i sad bježim dalje. |
18.05.2006., četvrtak
...debata...(skraćena verzija)
|
esteban reče: ...mislim da nema zakona koji ti brani da budeš seljačina. Što je tragični pokazatelj da su demokratska društvena uređenja sasvim krivi pravac razvoja. Kaiserus mu odgovori: Pa ako bi demokracija kao ustroj vlasti trebala davati jednake slobode svima...onda bi trebala također uzimati u obzir želje ljudi koji žele da "seljačine" budu na sigurnoj distanci od njih (druga država),ali opet se tako vraćam na onaj post od prije, tj. demokracija također ide na ruku "seljačinama" koji kao i svi drugi imaju pravo postojanja i pravo na suživot sa onima koji ih ne vole (i koji su ih usput dužni tolerirat).Da nastavim dalje: pred očima demokracije zahtjev za izoliranje od takvih ljudi bi se činio apsurdim....ukratko imaš pravo demokracija u ovom slučaju podbacuje,jer intervenira tek onda kad se desi neka vrsta konflikta između te dvije skupine (najčešće fizički/tjelesni obračun). |
15.05.2006., ponedjeljak
Ljubav u ***** materni...
|
Sami ste?Nitko vas neće?Ali pritom niste gabor ili ženska koja si brije brkove sa kosilicom (ako ima takvih žalim ih, bolje im je da probaju zanemariti tu činjenicu)?Želite li upoznati potencijalnog psihopata zbog kojeg ćete patit cijeli život?Želite?Ili ste ga već nesvijesno pronašli u nekom smrdljivom narodnjačkom kafiću? Ne brinite se.Vi ste samo jedna prosječna ili ispodprosječna osoba i svaki 3 čovo u ovoj zemlji je sličan vama.Nije bitan razlog, zanemarite ono slavno "zašto?".Bit svega je da je 3/4 nas posrano.Ako se ne nalazite tu vi ste (ili netko od vaših bližnjih) političar ili kriminalac...Dokurca.Opet sam se zanio.U biti želim napisati post o ljubavi.Probat ću se držat teme. Koliko ja vidim (a ne vidim previše) ljubav je postala stvar prestiža, ili se iza nje skriva samo tjelesna potreba.Najčešće oboje.Nemam ništa protiv toga.Ustvari nemam nikakav stav o tome,ali zato moj stav o pogledu "puritanaca","uzornih kršćana" ili "mamine dječice" na ljubav vrijeđa svakog sa malo mozga u glavi. Ovako nakon jebenodugoginimalopotrebnog uvoda zaključujem sljedeće.Ako imate zgodnu žensku vi ste bogati peder, a ona sponzoruša (ovo je čak i vjerojatno),ako ste sa curom koja je ružna ko noć ali s njom ste samo zato jer vam se daje redovito vi ste našli "pravu ljubav" (ustvari ste očajni jadnik nesiguran u sebe i sigurno ste kompleksaš koji na taj način pokušava dokazati nešto samom sebi,umrite slobodno rođena majka će vam se ispišat po grobu),...ahem,idemo dalje,ako mijenjate cure svaki put kad vidite neku bolju priliku...pa...proglasit će vas nemoralnom svinjom koja ne mari za tuđe osijećaje i najvjerojatnije će neka od vaših bivših probati proširit glasine da ste "kratki" i da je svaki prst bolji od vas (ne brinite...jebe vam se za druge,oni su samo ljubomorni samo pazite treba znat kad stat na loptu...ili kako bi rekla moja prijateljica "propusit ćeš onu pravu".Ali taj ispad sam joj oprostio)...Ljubav nabim je na kurac. |
Dublji smisao...
Još jedna dobra tema je smisao života.Jako zahvalna po pitanju preseravanja na račun iste.Ovo bih mogao pisati i u nastavcima.Nabijem svakog tko misli da ima odgovor na to pitanje ili kakvu temu koja "drži vodu".Ustvari znam jednnu osobu koju bi mogao saslušati i dati mu donekle pravo,ali ne nadajte se previše, njega nitko ne smatra normalnim.Iz toga se da zaključiti da je potraga za smislom,kao takva besmislena. A svi vi koji ste razočarani mojim stavom ili me jednostavno smatrate glupim možete krepati u sivilu svoje prosiječnosti razbijajući glavu mislima o nebitnom pojedincu kao što sam ja .Umrite.Ako ja ne zaslužujem bolje,ne zaslužuje nitko sa već potpuno razvijenom sposobnošti rasuđivanja. |
"Zašto mrziš ljubav...?"
|
...reče jedna osviještena osoba koja iako mlada ima puno više životnog iskustva od mene zato jer dok sam se ja opijao i čitao knjige poput "Knjige zakona","Hijerarhije demona Gohetije" ili "Magijskih rituala", ta osoba je čitala Borhesa i Kafku, te njoj najdražeg Choelia (neznam ni dali sam mu ime pravilno apisao).Pa dobro jebote Borhes posred 13 stranice šta ti misliš da si naučila iz tih knjiga?Čovijek priča,ali ne nameće stavove samo te potiče na razmišljane,Kafka je materijal za nekog tko se preserava da je "umjetnička duša".Što se tiče Veronike...da sam ja pisao kljigu poginula bi već u predgovoru. |
Uživam u disanju...
|
...jer je to jedna od rijetkih stvari za koje mi ljudi ne prigovaraju.To je samo zato jer to svi rade i to automatski pa nema šanse da to napravim krivo.Šta je sa pišanjem?I to svi rade...probajte pišati po zidu umijesto u wc školjku.Još ako je to zid zgrade gradskog poglavarstva...jebem ti onu starekliju od redara trebao je zaspat već u 21h. |
Showdown at "Hotel Promashaja"
|
Ovdje ću pisati o tome kako mi svi idete na kurac.Mlad sam i frustriran.Možete pokušat odgovorit na nanesene vam uvrede, ali stvarno me nije briga za male i nebitne seronje kao što ste vi.Jako sam nestabilan.Jednog dana ćete ovdje nać post o smrti, a drugi dan o cvijeću.Čitajte ili umrite,bloi me kurac za vas.Znam da ja hoću. |
